Jose Mourinho tražio je od igrača Real Madrida da ispadnu od Barcelone u Ligi prvaka, jedna je od ozbiljnih optužbi koje na račun slavnog trenera iznosi nova knjiga španjolskog novinara...
Svi lažu. Univerzalna je to istina za koju znamo od doktora Housea, ako već ne i drugačije. Kad ne postoje čvrsti dokazi, ljudi će uglavnom vjerovati ono što žele vjerovati. Nova knjiga Diega Torresa, naslovljena 'The Special One: The Dark Side Of Jose Mourinho' izlazi ovog tjedna na engleskom tržištu, a londonski The Times danas je ekskluzivno objavio ulomke iz nje.
Znamo da je Jose Mourinho jedan od najboljih trenera na svijetu, ali mogli smo zaključiti i da je još bolji psiholog i političar, koji je proračunat u gotovo svemu što radi i izjavljuje te smatra da cilj opravdava sredstvo. Za one koji ga prvenstveno tako doživljavaju, anegdote iz Torresove knjige neće biti ni pretjerano šokantne. Štovatelji lika i djela portugalskog stratega će ih, međutim, sigurno odbaciti kao gomilu gluposti nekog frustiranog piskarala.
Konteksta radi, recimo da je Diego Torres u domovini izuzetno cijenjeni istraživački novinar El Paisa, najtiražnijeg španjolskog dnevnika, te da već dugi niz godina prati Real Madrid. El Pais ne spada baš u 'žuti' tisak, a pogotovo se to ne može reći za The Times, koji je uz The Guardian najozbiljniji i najkvalitetniji list u Britaniji, a koji je odlučio knjizi posvetiti veliki prostor u svom današnjem izdanju.
Sam Torres i Mourinho otvoreno se mrze. Današnji Chelseajev menadžer jednom za njega rekao: 'Mislim da ta osoba ne bi trebala pisati knjige. Ili bi možda trebala pisati knjige za djecu, koristeći svoju bujnu maštu'. No tijekom svoje vladavine u Madridu, The Special One je konstantno bio u ratu s El Paisom – ali ne zbog laži, nego zbog istine. List je učestalo i prije svih drugih objavljivao povjerljive informacije iz kluba i iz same svlačionice, a ponekad su znala 'procuriti' i taktička iznenađenja koja je trener pomno i u tajnosti pripremao.
Bilo je očito da El Pais ima doušnika, 'krticu' u klubu. I vjerojatno ga još uvijek ima.
'Mourinho je 2011. i 2012. dvaput naredio da se sve prostorije hotela u kojoj je momčad odsjedala temeljito pretraže kako bi se našli skriveni mikrofoni', piše Diego Torres u odlomku koji je izašao u The Timesu. 'Zadužio je skupinu ljudi da na dnevnoj bazi analiziraju sve što se u tiskanim i elektronskim medijima o njemu govori. Svakog jutra je dobivao izvješća i proučavao ih, što ga je navelo na sumnju da netko unutar kluba propušta informacije u medije.'
Uoči El Clasica sumnje su narasle i Mourinho je naredio da se igračima i klupskim službenicima prisluškuju telefoni. Uzalud – 'krtica' nije otkrivena, a 16. travnja 2011. je planirana postava s Pepeom u veznom redu, što je trebalo biti taktičko iznenađenje, nekoliko sati prije utakmice objavljena na portalima. Ovaj put informaciju nije prvi objavio El Pais, nego online izdanje Marce.
'Utakmica je završila 1-1, a trener je kipio od bijesa. Pričekao je da se igrači okupe u svlačionici, a onda ih obasuo bujicom optužbi i uvreda od kojih mu se lice izobličilo dok nije počeo glasno jecati: 'Vi ste izdajnici. Molio sam vas da nikome ne govorite o sastavu i iznevjerili ste me. Pokazali ste da niste na mojoj strani, kurvini sinovi... Vi ste najpodmuklija momčad koju sam u životu imao. Ništa više nego kurvini sinovi.'
Torres piše kako su neki od igrača naizgled ignorirali ovaj trenerov ispad, a Casillas se pretvarao da se ništa ne događa i krenuo na tuširanje. 'Ali Mourinho je bio uspunjen takvim žestokim emocijama da je zgrabio limenku Red Bulla i bacio je u zid. Eksplodirala je i poprskala po licima one koji su mu bili najbliže. Ispalio je još jedan niz uvreda, a onda se uspravio, obrisao suze te najavio da će razgovarati s predsjednikom Perezom i direktorom Sanchezom kako bi se pronašao doušnik.'
The Special One je obećao odmazdu izdajniku i povukao analogiju između prijekog vojnog suda i nogometa: 'Da smo u Vijetnamu, uzeo bih pušku u ruke i ubio bih ga.'
Nitko od igrača nije mogao biti siguran je li ono čemu su svjedočili bio spontani ispad ili nešto proračunato i odglumljeno. U ono vrijeme čak su kolale teorije da je Mourinho namjerno dojavio Marci planirani sastav kako bi to iskoristio da dodatno 'nabrije' atmosferu u svlačionici uoči puno važnije utakmice s Barcom – s gubitkom titule već se bio pomirio, ali je silno želio osvojiti Kup kralja, čije se finale igralo samo četiri dana kasnije.
'Ti su dani protekli u izuzetno strastvenim pričama', piše Torres. 'Govorio je o politici, o nacionalizmu, o nepremostivoj podjeli između Kastilje i Katalonije. On najbolje zna, rekao im je, jer je dugi niz godina živio u Barceloni i svjestan je tamošnje kulture i odgoja katalonske djece. Objasnio je da su Puyola, Busquetsa, Xavija i Piquea od malih nogu učili da se distanciraju od Španjolaca'.
Rekao je svojim igračima da se varaju ako misle da u Barceloni imaju prijatelje. Oni im nisu prijatelji, jer su iskoristili to navodno prijateljstvo i izdali ih tako što su im ukrali prestiž preko svoje manipulacije medijima. Ako ikoga vidi da se prijateljski odnosi prema protivniku, upozorio ih je, to će značiti da su okrenuli leđa njemu i suigračima.'
U tvrdoj i ratničkoj utakmici, Real Madrid je izvojevao pobjedu 1-0 u produžetku. Bilo je osam žutih kartona, a potkraj susreta isključen je Angel di Maria. A onda su došli ogledi s Barcom u polufinalu Lige prvaka... U Madridu je Barcelona pobijedila 2-0 uz isključenje Pepea i samog Mourinha, koji je bjesnio zbog sudačkih odluka. Torres piše kako je uoči uzvrata Jose pozvao igrače u svlačionicu i rekao svima ostalima – maserima, oružarima, liječnicima – da izađu i zatvore vrata za sobom. 'Samo trener, njegovi asistenti, igrači i Zinedine Zidane bili su prisutni kad je otkriven plan: 'Odigrat ćemo mirnu utakmicu i čekati. Želimo da završi 0-0. Ako bude tako, možemo reći da su presudile sudačke odluke u prvom susretu. 'Imamo tri opcije: dvije nemoguće i jednu moguću. Jedina moguća opcija je da utakmica završi 'gustim' rezultatom i mi ispadnemo. Od dvije nemoguće, jedna je da nas razbiju – to moramo izbjeći po svaku cijenu, tako da krivnju možemo prebaciti na sudce. Druga nemoguća je da izbacimo Barcu. Ako nas, dok pokušavamo sačuvati 0-0, slučajnost odvede u finale, bit će to savršeno. Ali prioritet je da postignemo rezultat tipa 2-1, 1-0, neriješeno... To će biti dovoljno da možemo reći kako smo opljačkani u Madridu.' Autor knjige kaže da su reakcije igrača bile podijeljene. Pepe, Di Maria, Xabi Alonso i Granero navodno su prihvatili priču; neki – poput Adebayora, Carvalha, Lassa i Khedire – su bili skeptični ili nisu iskazali stav. Među onima koje je to razljutilo bili su Casillas, Ramos, Arbeloa, Higuain i, iznad svih, Ronaldo. 'Oni su vjerovali da je Mourinho u stanju pomiriti se s porazom samo kako bi opravdao svojih 15 minuta ludosti na konferenciji za medije poslije utakmice na Bernabeuu.' Kapetan Casillas je navodno kasnije okupio nezadovoljnike i rekao im da mogu otkriti medijima što im je trener rekao (Je li on bio 'krtica'? Je li zbog toga završio na klupi kod Mourinha?), ali da se nipošto ne predaju nego da probaju pobijediti. Utakmica je završila 1-1. Svi lažu. No svi i, barem ponekad, govore istinu. Diego Torres kune se da je sve što je napisao točno, odnosno poseže za onom: 'Ako su lagali meni, lažem i ja vama'... Jose Mourinho će i ovaj put odbaciti sve optužbe kao bezočne laži. Na vama je odlučite kome i u što želite vjerovati.
Nema komentara